Gastromonija
U kvarnerskom su loncu ukuhane sve kvarnerske osobitosti: obilje mora i obala, siromaštvo krša i zaleđa, divljina gorskog, pitomost nizinskog područja…. Umjesto preporuke što ovdje treba kušati, recimo samo da su ribe, rakovi i školjke iz bistrog mora, povrće i voće je iz nezatrovane zemlje, a janjci i divljač udišu čist zrak.
Ovdje se jede zdrava hrana!
Kako bismo dobili potpuniju predodžbu o prirodnim prehrambenim blagodatima iz kojih je izraslo kulinarstvo regije, moramo odvajati primorsku i goransku kuhinju, a različitosti pripisati prirodno zemljopisnim uvjetima. Primorska se kuhinja, zahvaljujući svojim mediteranskim i maritimnim utjecajima temelji na ribama, školjkama, rakovima, odnosno glavonošcima, na janjetini, tjestenini, na mediteranskom povrću i voću, začinskom bilju, na maslinama i maslinovom ulju, na kestenima (marunima), i vinu, dok se goranska kuhinja temelji na divljači, mlijeku i siru, mesu i gljivama, žabama, puževima, slatkovodnoj ribi, povrću, posebice krumpiru i kupusu, šumskom voću i začinima, kao i žestokim pićima, rakiji, brinjevcu, medovači ili medici (rakiji s medom).
Osim dvije podjele na primorsku i goransku kuhinju, postoje i razlike u načinima pripreme hrane i unutar samih mikroregija. Svaki otok, pa i svako selo, imaju svoj način priprave.
Kad ste na Kvarneru, u primorsko-goranskom kraju, ne propustite ni otočki ni goranski sir (škripavac), ni pršut, ni zelene ni crne masline, ni janjetinu ispod peke ili na ražnju, ni salatu od hobotnice i primorski brodet, medvjeđe šape i puhove, školjke i hobotnice, pohane žabe, čuvene škampe, škarpinu i srnetinu, šparoge i gljive, šurlice i njoke, trešnje i borovnice, marune i šumske jagode, povatice i fritule…
Ako vam sve to ne uspije ove godine, vidimo se sljedeće!